Hrvatski - 2023./24. jesen - 1.

Posljednja pomast

Iznova k vama ja se vraćam, svete
Masline, što vas sadio moj djedo
I gajio moj otac, a još dijete
Pod vama ja sam sanjareći sjedō.

Iz vašeg ploda djed je začin hrani
Sàžimō¹ rukom svojijeh težaka,
A otac moj na svakoj vašoj grani
Plamičak brao za dne zimskog mraka.

I vi im daste mâst i svjetlo: zdravlje
Tijelu, radost očima i duši.
I još ste tu. I sunčevo vas slavlje
Još raji². I vrh vaš se još ne suši.

Sa duga puta ja vam dođoh, svete
Masline, crn i trul ko ì pānj zimi,
Jer čas već stiže da i ono dijete,
Ko djed i otac, od vas dar svoj primi.

Što sada trebam, vi ćete mi dati.
U krevet leć ću što se ù njem rodih.
Svoj časak smrtni ja ću dočekati
Na žalu s kojeg jednom i odbrodih.

I hoću da tu jadnu put mi – što je
Krštena bila vodom iz bunara
Otoka našeg - u čas smrti moje,
Pomaće ulje màslinika stara.

Vladimir Nazor

¹ sàžimō, od sažimati – stisnuti, stlačiti, zgusnuti
² raji, od rajiti - obasjavati srećom, činiti nekoga da se osjeća kao u raju