Sintaksa - dio gramatike koji proučava odnose među riječima, spojevima riječi, surečenicama u složenoj rečenici te odnose među rečenicama u tekstu. Proučava rečenicu i pravila po kojima se riječi slažu u spojeve riječi (sintagme) i rečenice, a rečenice u tekst.
Sintaktičke su jedinice riječ, sintagma i rečenica.
Sintagma je sintaktička jedinica veća od riječi, a manja od rečenice (pročitati knjigu). Sastoji se od najmanje dviju gramatički povezanih punoznačnih riječi.
- punoznačne riječi – riječi koje imaju gramatičko obilježje (obilježje koje služi za uspostavljanje gramatičkih odnosa – mačku – akuzativ, jednina, ženski rod) i leksičko značenje (značenje koje upućuje na pojam izvan jezika – mačka je životinja, sisavac)
- punoznačne riječi: imenice, glagoli, zamjenice, pridjevi, brojevi i prilozi
- kupiti kuću, toplo more, brzo čitati, naučiti programirati, baka Ana
- nepunoznačne riječi: prijedlozi, veznici, usklici, čestice
- u kući, na moru, za tobom, bez nas, ne znam, i ti
- riječi koje čine sintagmu nazivamo sastavnicama
- glavna sastavnica
- zavisna sastavnica – dopunjuju glavnu i pobliže određuju značenje glavne sastavnice
- nova škola (postavlja se pitanje kakva je škola – nova, stara, lijepa, moderna…)
- prema službi zavisne sastavnice u odnosu na glavnu sintagme se dijele na:
- odredbene (atributne)
- dopunske (objektne)
- okolnosne (priložne)
- gramatičke veze među sastavnicama sintagme
- sročnost
- upravljanje
- pridruživanje