Postoje tri teorije o kiselinama i bazama.
Arrheniusova teorija
Prema Arrheniusovoj teoriji, kiseline su sve tvari koje u vodenoj otopini povećavaju koncentraciju oksonijevih iona (H3O+) tj. vodikovih iona (H+).
S druge strane, baze su sve tvari koje u vodenoj otopini povećavaju koncentraciju hidroksidnih iona (OH-).
Brønsted-Lowryeva teorija
Prema Brønsted-Lowryevoj teoriji, kiseline su sve tvari koje mogu dati proton (proton-donori), a baze su sve tvari koje mogu primiti proton (proton-akceptori).
Ova teorija se temelji na razmjeni protona pa takve reakcije nazivamo protolitičkim. Za njih je karakteristično da nastaju konjugirani parovi kiselina i baza. Kiselina će biti ona tvar koja daje proton (uvijek će u odnosu na svoju konjugiranu bazu imati jedan vodikov proton više), a njena konjugirana baza ona tvar koja će taj proton iz kiseline primiti (uvijek će u odnosu na svoju konjugiranu kiselinu imati jedan vodikov proton manje).
Lewisova teorija
Prema Lewisovoj teoriji, kiseline su sve tvari koje mogu primiti par elektrona (elektron-donori), dok su baze sve tvari koje mogu dati par elektrona (elektron-akceptori).
Primjer Lewisove baze je molekula amonijaka, dok je Lewisova kiselina molekula borova trifluorida.